Prof.dr.sc. Milan Vraneš s Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu održao je predavanje koje je kao kolokvij organiziralo Hrvatsko kemijsko društvo podružnice Osijek. Predavanje je održano 25. travnja 2025. godine na Odjelu za kemiju, Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.
Farmaceutska industrija trenutačno sintetizira najveći postotak aktivnih komponenti lijekova i dodataka prehrani u čvrstom agregatnom stanju. razlog tome su desetljeća iskustva u sintezi takvih spojeva, metoda njihovog pročišćavanja, prilagođeni i optimizirani tehničko-tehnološki procesi njihove proizvodnje, kao i definirani postupak kontrole kvalitete, koji preporučuju relevantne međunarodne organizacije poput Uprave za hranu i lijekove (FDA) i Europske agencije za lijekove (EMA). Međutim, sinteza farmakološki aktivnih tvari (FAS) u čvrstom obliku ima nekoliko velikih nedostataka. Jedno od najznačajnijih ograničenja njihove primjene je otežana apsorpcija ovih formulacija zbog niske topljivosti u vodi, kao i posljedično smanjene bioraspoloživosti aktivnih komponenti, zbog čega čak 40 % testiranih pripravaka ne prolazi završnu fazu kliničkih ispitivanja. Kako bi se povećala topljivost i bioraspoloživost, farmaceutska industrija primjenjuje velik broj FAS-ova u obliku soli ili ih prodaje kao otopine (sirupe), suspenzije, gelove itd. Drugi veliki problem je potencijalni polimorfizam, tj. fenomen u kojem aktivna tvar može kristalizirati u više kristalnih oblika, koji imaju različita fizikalno-kemijska svojstva, topljivost i bioraspoloživost, a u slučaju FAS-ova često i različit terapijski učinak, pa čak i toksičnost.
Kako bi prevladali spomenute nedostatke FAS-ova, istraživačka skupina iz Novog Sada, koju vodi profesor Vraneš Milan, bavi se sintezom, testiranjem i mogućnošću primjene FAS-ova u obliku ionskih tekućina. Ionske tekućine nova su klasa spojeva u znanstvenom svijetu i definirane su kao ionski spojevi s talištem ispod 100 °C, a najznačajnije su ionske tekućine koje se na sobnoj temperaturi nalaze u tekućem agregatnom stanju. Zbog svojih iznimnih svojstava, poput nehlapljivosti, visoke toplinske i kemijske stabilnosti, sposobnosti otapanja velikog broja spojeva, biorazgradivosti i niske toksičnosti, ionske tekućine danas se sve više koriste u raznim područjima znanosti i industrije te predstavljaju „zelenu“ alternativu hlapljivim organskim otapalima.
